ČITAČI U NAŠOJ ŽUPI

Ljepota i bogatstvo bogoslužja dolazi do svog izražaja u bogatstvu službi. Jedna od vrlo važnih službi koja spada na vjernike tijekom euharistijkog slavlja zasigurno je služba čitača. Ono što se za sada pokazuje kao specifikum naših dviju župa jest vrlo mali broj vjernika koji su spremni staviti se na raspolaganje za čitanje. Neki dvoje zbog javnog nastupa, drugi zbog treme, treći zbog obzira što će reći ljudi, a četvrti misle da sigurno ima netko drugi tko bi to dobro mogao učiniti. Po svom dolasku u našu župu prije više od tri godine svako malo naš župnik poziva vjernike da se uključe u čitače, ali na tom području pomaka gotovo da i nema. Na koncu uvijek ostaju na raspolaganju vjerna skupina od desetak čitača koji se rado uključuju i odazivaju. Upravo zato u ovom prvom broju našeg Godišnjaka donosima i malo razmišljanje o ovoj važnoj službi čitača kao poziv na promišljanje i odaziv svima onima koji imaju dobar vid, glas, sluh i znaju lijepo izražajno čitati da se sami prijave ili odazovu u ovu plemenitu i važnu službu u našoj župi.


O SLUŽBI ČITAČA U LITURGIJI

Bog progovara svome narodu i hrani ga svojom Riječju, a vjernici se oblikuju njome, zahvaćeni snagom i izazovnošću ostvarenja spasenja u obrednome činu. Čitač je dakle unutar dinamike Riječi, a liturgijski je prostorno vezan uz ambon i uz teologiju navještaja. Svojom službom druge uvodi i čini ih sudionicima u posadašnjenju događaja spasenja, kako bi se on u njima plodno ostvarivao. Liturgijska služba čitača ili lektora tvori veoma jasan sakramentalni znak. Naime, naviještati Božju riječ u liturgijskome slavlju znači uprisutniti Krista, odjelotvoriti njegovo vazmeno otajstvo u učinkovitosti naviještanoga. Stoga je vrlo važno da si čitači prije čitanja posvijeste da su oni nositelji Božje riječi, da preko njih zajednica čuje što Bog poručuje čovjeku. Zato nije dostatno doći tek nekoliko minuta prije liturgijskoga slavlja, gdje će netko odrediti tko će čitati ili biti presretan da ima nekoga tko želi čitati. Čitanje koje treba navijestiti zahtijeva razmatranje i pripremu. Zbog toga je za čitanje u liturgiji neizostavno potreba formacija za službu čitača. Nije riječ samo o nekome tko dobro čita, već o nekome tko čita na liturgijski način, a to znači da čitač bude uronjen u Riječ, da bude prožet vjerom i odgovornošću za riječ. Da bi se to moglo, uz tehničku i govorničku pripravljenost potrebno je razmatranje i poznavanje konteksta liturgijskoga slavlja. Svojom službom čitač omogućuje drugima posadašnjiti događaj spasenja, kako bi se on u njima ostvario. Odgovornost koja zahtijeva ne samo svijest crkvenosti službe, već i doličnu pripravu za službu čitanja. Prije svega Riječ mora biti usađena u čitača kroz osobno razmatranje, kako bi iz te vertikalne povezanosti mogla biti priopćena, naviještena drugima. Čitač dakle kao nositelj znaka mora biti osposobljen za prenošenje znaka.. Kao svoju nužnu posljedicu ovi zahtjevi imaju potrebu pripremanja za liturgijsko čitanje koje će od čitača tražiti duhovnu, intelektualnu, retoričku pripremu i sve što je povezano sa slavljem kao cjelovitošću slavljeničkoga izričaja. Služba čitača zahtijeva od njega da bude prije svega kršćanin u susretu s Riječju koja ga je oduševila i okršćanila = obratila, a zatim dobar čitač. Za jedno i drugo je potrebno nezaobilazno vrijeme pripreme, koje podrazumijeva i određenu dob.

PRAKTIČNE NAPOMENE I NUŽNI ELEMENTI

1. Priprava za čitanje započinje pranjem ruku. Potom s pažnjom i poštovanjem čitač uzima svete knjige kojima jer sadrže Riječ Božju uvijek treba pristupati s doličnim poštovanjem. Liturgijske knjige od ostalih razlikuju se dakle po sadržaju i upotrebi te nikada i nipošto nije dopušteno pisati po liturgijskim knjigama ili praviti bilješke.

2. Čitač treba poznavati red čitanjâ i lekcionare kroz sva tri ciklusa nedjeljnih i blagdanskih slavljā, dvodjelni ciklus običnih danā, ciklus svetačkih i prigodnih čitanjā. Trebao bi biti upoznat s naravi i raznolikošću čitanja različitih sakramentalnih i nesakramentalnih slavljā crkvene zajednice.
2.
Od toga vanjskoga poznavanja potreban je prijelaz u poznavanje naravi različitih književnih rodova u istoj knjizi: povijest, poslanice-pisma, proroštvo, pjesništvo...; biti svjestan da postoje i različiti načini izričaja: činjenične tvrdnje, ispovijesti, pripovijedanja, parabole.
3.
Korisno je misliti na zajednicu, na njezin unutarnji sastav i osobine koje ju određuju; prema tomu valja prilagoditi ton glasa, poglede, povezanost sa zajednicom šutnjom, stanke, te, rečeno jednostavno, uspostaviti plodonosno priopćavanje Riječi; odnosi čitača i zajednice su obilježeni ne samo čitanim tekstom, već i svakodnevnim životom u zajednici (zajednica poznaje čitača, jer bi on trebao biti njihov pomoćnik u prihvaćanju Riječi i na neki način izabran); sve to treba iskoristiti i usavršiti.
4.
Na to se nadovezuju praktične upute: poznavanje korištenja mikrofona; vrijeme koje valja uporabiti za samu tehničku izvedbu čitanja (razmatrajući ga, tekst postaje prisno i nutarnje srašten s čitačem, te se po razumijevanju lakše odrede stanke, izričaj, naglasci, ali ako se tekst ne razumije, kako će se prenijeti?).
5.
Uz sve ovo, važan je i vanjski izgled, već prema prilikama slavljenja; ne treba biti strogo uokviren u propise, već izgrađen tako da čitava osoba čitača progovara Riječ, u odjeći, pokretima, glasu...

MOLITVA PRIJE ČITANJA

Gospodine Isuse Kriste, utjelovljena Riječi Očeva, ti si u krilu Marije Djevice postao čovjekom da bi nam objavio Očevo lice, progovorio nam o ljubavi Božjoj te nas pozvao na obraćenje. Ponizno pristupam službi ''stola Riječi'' s dubokom sviješću da se pridružujem čitavoj Crkvi u naviještanju tvoje Radosne vijesti postajući tako oruđe u tvojim rukama. Molim te daj mi milost da dok drugima čitajući naviještam božansku Riječ, i sam je primam trajno postajući dobar učenik Duha Svetoga. Daj mi milost da svojim životom očitujem Tebe, svoga Spasitelja i Učitelja. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.