BOLESNIČKO POMAZANJE

Ako pogledamo evanđelja onda ćemo vidjeti Isusa koji je neumorno naviještao Evanđelje, liječio bolesnike i izgonio đavle. To svoje mesijansko poslanje on prenosi na apostole i Crkvu. Tako bolesničko pomazanje kao sakramenat zahvaća u našu slabost, bolest i ono što je u nama palo, da se, kako kaže sam obred pomazanja, to isto milošću Božjom, ozdravi i pridigne te osposobi za povratak na prijašnje dužnosti.

Nerijetko u narodu ovaj sakramenat nazivaju posljednjom pomasti, smatrajući tako da se on podjeljuje kada čovjek pođe s ovog svijeta na onaj drugi. Pa ipak, iako propisi Crkve kažu da se podjeljuje u teškoj životnoj i zdravstvenoj situaciji, na drugom mjestu kažu da se može podijeliti i starijim i slabijim osobama koje su na neki način na koncu ovozemaljskog putovanja.

Danas dok nam suvremena znanost otkriva i duhovne dimenzije naših somatskih bolesti, ovaj sakramenat dobiva i sasvim nove perspektive. Možda kao nikada prije u povijesti čovječanstva čovjek nije sam sebe toliko opteretio i raščovječio ritmom i načinom života. Upravo u tom smislu i kontekstu nikad nam ovaj sakramenat nije bio potrebniji.

Premda mnogi od njega zaziru i boje se da ne bi nakon primanja umrli, sve više se u Božjem narodu budi svijest kako nam ovaj sakramenat zapravo ne samo treba, nego i pomaže i oslobađa nas od svega onoga što nas na duši i tijelu sapinje i priječi da budemo slobodni i Boga slavimo čitavim svojim bićem.

Župne zajednice s ozbiljnim pastoralnim pristupom svojim vjernicima omogućuju barem jednom godišnje bolesničke dane ili slavlja u kojima nakon pouke, pripreme i ispovijedi ne samo stariji i teško bolesni nego i svi oni koji osjećaju potrebu zbog patnja na duhu, duši i tijelu mogu primiti ovaj sakramenat.

Ako pak u tvojoj župi nema takve mogućnosti, slobodno se obrati svome župniku i moli ga za ovaj sakramenat. Po njemu sam Isus polaže svoje ruke na tebe i daje ti snagu za daljnje korake.