SVEĆENIČKI RED

Uz Euharistiju možemo reći da je ovo sakramenat kojeg je Isus ustanovio ne samo u isti dan, Veliki četvrtak, nego i u istom kontekstu. Ne samo da se Euharistija i Svećenišvo podudaraju, pretpostavljaju i jedno iz drugog izlaze, nego nam je u ova dva sakramenta Isus na poseban način ostavio svoju prisutnost.

Čitav svećenički život i poslanje svoju snagu i izvor ima u Kristu koji je jedini Veliki Svećenik. No, budući da je spasiti čovjeka Bog zamislio upravo po čovjeku, Bog odvijeka izabire sebi suradnike, svoje svećenike da u Njegovo ime budu u Crkvi i svijetu znak Božje prisutnosti i djelatnosti.

Kao što smo već ustvrdili kod Euharistije, tako i kod Svetog reda, budući da se radi o velikom daru, proporcionalno tome susrećemo i veliko opiranje, pogotovo danas. Svećenike mnogi vjernici promatraju isključivo u njihovoj ljudskosti, te nisu kadri snagom vjere vidjeti i shvatiti veličinu dara koju nam je Isus u njima ostavio. Takvim stavom, odnoseći se prema svećeniku bez one duhovne dimenzije i sami vjernici svode svećenika na pukog činovnika, što on nikako i nipošto nije i ne može biti. Možda više nego ikad u povijesti, u ovo naše suvremeno vrijeme, svećenici osjećaju prijezir, i svojevrsnu religioznu frustraciju suvremenog čovjeka na svojoj koži, te na taj način i ne htijući postaju poput vreće za boks na kojoj služe za izbacivanje frustracija svojim vjernicima. Svaki svećenik živi i djeluje u osobi Isusa Krista, te je i ovdje kao kod Euharistije odbijanje svećenika zapravo odbijanje samog Krista. To ne znači da su svećenici savršeni ljudi, već naprotiv slabi kao i svi, samo jer su povjerovali ljubavi Božjoj i stavili se u službu iste, na neki način su izuzeti od naroda i postavljeni za narod.

Poslanje Isusa Krista je ujedno i prvenstveno poslanje svećenika! To znači da su svećenici posvećeni Svetim redom da bi ponajprije poput Krista neumorno naviještali Evanđelje, a to znači propovijedali, poučavali kroz katehezu i ostale oblike evangelizacije. Nadalje svećenik je poput Krista i u Njegovo ime poslan posvećivati povjereni mu narod svetim tajnama, sakramentima, te blagoslovinama. I na koncu, u Ime Isusovo, a prema propisima svete Crkve upravljati povjerenim narodom ponajprije u pitanjima duše i duha, a onda i u materijalnim stvarima.

Svećenik je obično sredstvo izabrano od Boga kako bi ono Vječno po njemu moglo izvirati u vremenu! Možemo puno naučiti od đavla tko je svećenik! Za njega je on najslabija karika u lancu između neba i zemlje i najveća opasnost, protivnik koji mu otima plijen. Đavao zna da sveti svećenici čine narod kreposnim, kreposni čine narod dobrim, a dobri svećenici čine narod bezbožnim. Stoga svećenik u raj ili pakao nikad ne ide sam, kako je govorio sv. Ivan Bosco. On uvijek sa sobom vodi one koji su ga slijedili bilo da su spašeni njegovom svetom službom ili su izgubljeni njegovim nemarom i osrednjim svećeničkim služenjem. Stoga je svećenik onaj kojeg đavao smatra na zemlji svojim najljućim neprijateljem, ali i najdražim plijenom! Tako, učeći od đavla, prepoznajemo kako je svećenik najveći dar koji nam je Isus dao u večeri Velikog četvrtka. Uzet je od svijeta, živi u svijetu, na raspolaganju svijetu, ali ne pripada svijetu! Sin je ljudi, ali ima neizmjernu moć učiniti ljude sinovima Božjim. Siromašan je, ali može ispuniti svakog čovjeka najdragocjenijim bogatstvima, onim Božjim. Slab je, ali može slabe učiniti jakima, dajući im kao hranu Kruh života. Sluga je, ali pred njim kleče moćnici. Smrtan je, ali može darovati besmrtnost. Svjetlo je i onda kad se nalazi u tami. Sol je, i takav ostaje makar postao bezokusan. Donosi vjeru, iako je možda nema. Treba podupirati druge, ali i on sam ima potrebu za osloncem. Njegov oprost je Isusov oprost. I njegova je poruka Isusova poruka: poruka istine, radosti, mira i ljubavi. Smatra ga se nazadnim, a on je usmjeren svakom istinskom napretku. Optužen je za mračnjaštvo, ali društvo nikom nije dužno koliko njemu. Kada je svet, ignorira ga se, kada daruje, njegov se dar uzima kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva, kada griješi, rado ga se gazi; svima smo spremni oprostiti, ali njemu ne! Njegovi najdraži prijatelji su patnici, slabi, kolebljivci i umirući. On je brat sviju, ali treba ostati stranac svima. Živi sam bez obitelji. Smiješi se životu, makar se život njemu ne smiješi. Prihvaća s radošću život koji se rađa i blagoslivlja smrt koja dolazi. Posvećuje bračnu ljubav, ali ne smije upoznati tu ljubav jer njegovo srce pripada Bogu i svoj braći, ne samo jednom stvorenju. Kada slavi Euharistiju, iznad je drugih za samo koju stepenicu, ali dotiče nebo. Kada ispovijeda, zatvoren je u mraku ispovijedaonice, ali koliko svjetla donosi kada kaže: Ja te odriješujem od tvojih grijeha. Opremljen je izvanrednim moćima; stvari koje Majka Božja i anđeli ne mogu raditi on radi. Slavi Euharistiju i ispovijeda. Mnogi se preporučuju u njegove molitve, s razlogom, on je odvjetnik braće kod Boga, on je prvosvećenik, onaj koji tvori most između Boga i braće.